Četiri nezaboravna dana na najvećem hrvatskom poluotoku
Učenici 7.a i 7.b razreda cijele su školske godine planirali i nestrpljivo iščekivali odlazak na višednevnu ekskurziju u Istru.
Konačno smo krenuli 2. lipnja 2025. u jutarnjim satima, u pratnji svojih razrednica Ivane Spajić i Danijele Budimir.
Polja žita i šećerne repe prošarane makovima te prizore slavonske šume polako su zamijenili brežuljci i napokon plavetnilo mora.
Obišli smo Hum, najmanji grad na svijetu sa samo 30 stanovnika i više nam se naš grad nije činio mal. Zatim smo išli u Motovun i zvjezdarnicu u Višnjanu te smo stigli na odredište, u Pulu koju smo upoznali šetnjom pored mora u večernjim satima.
Drugoga dana, uz stručno vodstvo, upoznali smo povijest i znamenitosti najvećega grada Istarske županije i kulturni centar Istre još od rimskoga doba obilazeći Slavoluk Sergijevaca poznat i kao Zlatna vrata, Augustov hram, Heraklova vrata, Dvojna vrata, gradske zidine i naravno pulsku Arenu, najveći i najsačuvaniji spomenik antičkog graditeljstva u Hrvatskoj.
Nakon puno šetnje godilo je osvježenje u moru i u bazenu.
Trećega dana uputili smo se u Fažanu te brodom u Nacionalni park Brijuni koji znaju zvati “raj na Zemlji”. Do sada su ga posjetili austrijski nadvojvoda Franz Ferdinand, slikar Gustav Klimt, skladatelj Richard Strauss, stotine državnika i – mi.
Po povratku u hotel, opet smo potražili osvježenje u moru, a večer je bila rezervirana za disko.
Četvrtoga dana odjavili smo se iz hotela pa posjetili Rovinj i crkvu svete Eufemije te Poreč i Eufrazijevu baziliku iz 6. stoljeća, jedan od najljepših sačuvanih spomenika rane bizantske umjetnosti na Sredozemlju.
Nakon ručka uputili smo se, polako i sigurno, svojim kućama, prizori su postajali sve poznatiji, a posebno kada se autobus zaustavio pred našom školom.
Veselo smo pozdravili roditelje i osluškivali što će im razrednice reći kakvi smo bili.
Pozdravili smo se s prijateljima, nekim starima, a i nekim novostečenima pa krenuli svojim kućama prepričavajući roditeljima kako smo se proveli, a s prijateljima ćemo, vjerujem, još dugo prepričavati anegdote s ekskurzije i dijeliti uspomene na ovo prelijepo iskustvo.
Petra Janković, 7. a
